Blog • Istorija
Mit, legenda ili istorijska činjenica? Šta su pronašli arheolozi i kakvu ulogu je Ahilej odigrao u ovom desetogodišnjem sukobu.
Trojanski rat je prema grčkoj mitologiji bio sukob između Grka (Ahejaca) i Trojanaca, koji je trajao deset godina. Povod rata bila je otmica (ili dobrovoljan odlazak) Helene – najlepše žene antičkog sveta i žene spartanskog kralja Menelaja – od strane trojanskog princa Parisa.
Ovaj rat je centralna tema Homerove Ilijade i Odiseje, i jedno od najvažnijih dela evropske književnosti i kulture.
Prema mitu, sve je počelo na svadbi morske boginje Tetide (Ahilejeve majke) i Peleja. Boginja svađe Erida, koja nije bila pozvana, bacila je zlatnu jabuku s natpisom „Najlepšoj". Tri boginje – Hera, Atena i Afrodita – posvađale su se oko jabuke.
Zevs je za sudiju odredio trojanskog princa Parisa. Svaka boginja mu je ponudila mito: Hera – vlast, Atena – mudrost i ratnu veštinu, Afrodita – ljubav najlepše žene na svetu. Paris je izabrao Afroditinu ponudu i dodelio joj jabuku. Afrodita mu je dala Helenu, a Paris ju je odveo u Troju – čime je pokrenuo rat koji je trajao deset godina.
Ahilej je bio ključni ratnik grčke koalicije. Predvodio je Mirmidonce – elitnu vojsku iz Ftije. Proročanstvo je govorilo da bez Ahileja Grci ne mogu pobediti Troju, što je Ahileju davalo ogromnu pregovaračku moć.
Centralni događaj Ilijade nije Trojanski rat u celini – Homer se fokusira na „bes Ahilejev": period kada se Ahilej povukao iz borbe zbog sukoba s vrhovnim komandantom Agamemnonom. Ovo povlačenje imalo je katastrofalne posledice za Grke, sve dok Ahilej nije vratio posle smrti svog prijatelja Patrokla.
Trojanski rat završio se slavnom prevarom: Trojanskim konjem. Na savet lukavog Odiseja, Grci su sagradili ogromnog drvenog konja unutar kojeg su se sakrili grčki ratnici. Konj je ostavljen ispred trojanskih zidina kao lažni poklon, dok su se preostali Grci privremeno povukli.
Trojanci, misleći da su Grci otplovili kući, uvukli su konja u grad. Tokom noći, grčki ratnici su izašli iz konja, otvorili kapije i pustili unutra ostatak grčke vojske. Troja je pala i izgorela.
„Bojim se Grka i kada donose darove." — Laokoon, trojanski sveštenik (Vergilije, Eneida)
Ovo je jedno od najintrigantnijih pitanja antičke istorije. Dugo je Trojanki rat smatran samo mitom, ali je Heinrich Schliemann 1871. godine počeo iskopavanja u Hisarliku (današnja Turska) i pronašao ostatke drevnog grada koji odgovara opisu Homerove Troje.
Savremena arheologija identifikovala je čak 9 slojeva civilizacija na lokaciji Troje (Troja I–IX). Sloj poznat kao Troja VIIa datovan oko 1180–1190. p.n.e., pokazuje znakove razaranja vatrom i nasilnog pada – što se vremenski poklapa s tradicionalnim datumima Trojanskog rata.
Istoričari smatraju da je verovatno postojao stvarni sukob između mikenskih Grka i anatolijskog grada (Vilusa/Troje), ali da ga je Homer uzeo kao osnovu i uveličao do epskih razmera – dodajući bogove, junake i mitske elemente.
Trojanski rat ostavio je neizbrisiv trag na evropsku civilizaciju: